|
"Glasnik SKOJ-a"
se ponovo pojavljuje posle duže pauze. Nismo promenili ni
dlaku, ni ćud, ni svoje principe i ideale. Postali smo bolji
- uvek noviji i progresivni. Nosioci borbe za socijalnu
pravdu, integralne slobode i istinu.
Mogu postojati razna mišljenja
i razne verzije – ali istina je samo jedna. А istina je da
nema socijalne pravde i sveobuhvatne slobode bez autentičnog
socijalizma, utemeljenog na učenju marksizma – lenjinizma.
To je naš princip, naše "vjeruju" naš put u neizbežan
trijumf ideologije koja je u službi objektivnih interesa
ogromne većine čovečanstva – svih onih koji žive od svog
rada.
Boreći se za istinu, njihove
interese i poruke izražavaće verno "Glasnik SKOJ-a".
Osnivač i izdavač:
Savez komunističke omladine
Jugoslavije
Glavni i odgovorni urednik:
Predrag Jeremić
Redakcija:
Predrag Jeremić, Marijan
Kubik, Igor Petrović, Vladimir Davidović, Аna Šumenković,
Miloš Ilić, Jelena Petrović, Valentina Kitanović, Igor
Drapšin
Izdvajamo iz sadržaja petog
broja "Glasnika SKOJ-a".
PREDRАG JEREMIĆ : KAKO ŽIVE
NАJMLАĐI
Da je naša zemlja postala
bogata siromaštvom govori i to da preko 300.000 dece živi u
uslovima nedostojnog života. Najviše dece koja živi u
siromaštvu je iz jugoistočne i zapadne Srbije. Ovo su podaci
studije “Stanje dece u Srbiji 2006. godine – siromaštvo i
socijalna isključenost“. Ova godina biće mnogo gora!
Аn Lis Svenson, direktor
Kancalarije Unicefa za Srbiju, Crnu Goru i Hrvatsku, rekla
je da preko 155.000 dece u Srbiji živi u porodicama koje
dnevno troše 2,4 dolara, a preko 155.000 dece živi ispod te
linije siromaštva.
Deca koja žive u takvim
uslovima, zbog neuhranjenosti, bolesti i gladi zaostaju u
razvoju.
Svega 9% dece koja žive u najsiromašnijim porodicama pohađa
predškolske ustanove, oni češće odustaju od osnovnog
obrazovanja, a skoro dve trećine njih uopšte ne ide u
srednju školu. Svaka peta devojčica koja odraste u
siromaštvu udaje se pre navršene 18. godine, a neuhranjenost
i zaostajanje u rastu zabeležena je kod petine
najsiromašnije dece.Istraživanje još pokazuje da ova deca
nisu adekvatno uključena u zdravstveni i obrazovni sistem i
da su izložena socijalnoj izolaciji, a roditelji te dece
prepušteni su sami sebi jer nemju adekvatnu pomoć države.Ova
studija pokazuje još da deca koja žive u ustanovama pokazuju
znake usporenog razvoja, neurološke poremećaje i probleme u
emocijalnom vezivanju, a odsustvo porodične brige povećava
šanse za asocijalno ponašanje i delikvenciju. |
