| home | o nama | istorija KPJ-SKJ | Josip Broz Tito | literatura | arhiva | prilozi | linkovi |

 

     

CRTICE IZ BURNIH DOGAĐANJA  1991. I 1992. GODINE

RAT  JE  POČEO

Sisak, 20.listopada 1991.godine

 

Sisak, ljeto 1991.godine. U gradu komešanje. Ljudi se kreću svaki svojim smjerom, ali se u zraku osjeća nervoza, nevjerica među ljudima. Čim se netko s nekim sastane počinje šaputanje, što se to zbiva, što će biti, je li nas netko prisluškuje? Hoće li biti rata? Svi sumnjičavo klimaju glavom, teško je sigurno prognozirati. Ali po svim događanjima te godine, naročito proljeća i početkom ljeta svi su izgledi da «dobro biti neće»

Zvanična vojska JNA povukla se u kasarne. Po gradu se motaju nake šarene prikaze u maskirnim uniformama. Kažu, to se osniva Hrvatska vojska. Oho! Protiv koga će Hrvatska vojska ratovati, pa mi smo u jedinstvenoj državi Socijalističkoj federativnoj republici Jugoslaviji, a ona ima svoju vojsku? Lipanj, 25. dan 1991. Sabor donosi odluku o samostalnoj neovisnoj Republici Hrvatskoj.Znači, ne prizna više SFRJ već postaje samostalna država.

Sada je već krajnje ozbiljna situacija. Što će biti sa nehrvatskim stanovništvom, naročito Srbima, jer se vodi gadna kampanja protiv Srba preko sredstava javnog informiranja, koja se sada zovu «sredstva javnog priopćavanja».. Već je novim Ustavom iz prosinca 1990. oduzeto pravo Srbima kao konstitutivnog naroda i pretvoreni su u nacionalnu manjinu.

Po zidovima «grafiti» koji veličaju Pavelića i NDH, grde Srbe.Pojavljuju se čak i grafiti «Srbe na vrbe», «Hrvatska samo hrvatskom narodu» «Bježte psine preko Drine», mnoštvo kukastih križeva i velikih slova «U» sa križom u sredini...

Pojavile  su se u gradu neke čudne spodobe, u šarenim uniformama sa «čarapom» na glavi i otvorom za oči i nos. Idem gradom, koji mi sve više postaje nepoznat, kao da sam pao odnekud u strani grad? Gle ovo čudo. Idu, čini mi se ljudi, ali u crnim uniformama sa ustaškim znakom na kapama i uniformi. Pomislim, sigurno se snima neki film iz NOB-ea pa su to maskirani glumci. Jeste, vraga? Kakvi glumci, to su HOS-ovci, kažu. Kakvi HOS-ovci?

Pa to su ti dobrovoljci-Hrvatske oružane snage! Gledam televiziju, slušam radio, čitam novine, stvarno, nije to nikakav film, nego naša tužna zbilja.

Srećem prijatelje u gradu, kojih je sve manje, kažu «znaš da je nestao Dragan»? Ma, nije valjda, to je on nekud otišao pa će se vratiti.Bogami, nije, ne zna niti obitelj gdje je? Traže ga, nema odgovora. Nakon dan dva, nema Branka, pa nema Petra, pa Jove, pa Stojana, Damjana, Lubice, djevojke 19 godina...I, tako preko dvadeset ljudi srpske nacionalnosti, koje ja osobno poznam, nestade i nitko ne daje odgovore gdje su nestali??? Što je s drugima koje ja ne poznajem, a isto tako su nestali. Kažu preko stotinu??? Zvanični organi odgovaraju drsko da su to četnici i da su pobjegli «svojima».

Sretnem jednog prijatelja srpske nacionalnosti, tužan skoro zaplakuje. Moram ti nešto reći, jer znam da ćeš me ti jedini razumjeti. Sramota me, morao sam krstiti djecu u katoličkoj crkvi da bi mogli ići na vjeronauk, kako ne bi imali problema u školi. Ja, koji sam uvjereni komunista moram krstiti djecu i to još u katoličkoj crkvi. Ništa za to dragi moj druže, kažem ja , znam da ti je to teret, ali treba se preživjeti u ova luda vremena. Ima još nekoliko njih koji su to isto morali napraviti kako bi i oni i njihova djeca imali bar nekakvog mira, ukoliko se to može nazvati mirom?

Jedan mi prijatelj priča više šaptom nego glasno, kako ga je spasio njegov poznanik, a bio je odveden u «Naselje ORE Sisak» (Naselje Omladinske radne skcije Sisak) radi «informativnog razgovora». Nakon što su ga dobro izmlatili, stavili su ga vezanog uz žičanu ogradu «Naselja», nacrtali mu na čelu četiri ćirilična slova «S» i pustili psa vučjaka na takvoj udaljenosti da ga skoro dotiče, ali ne može da ga ugrize. Traže da prizna da šalje novac i podatke «onima na drugoj strani-četnicima». Čovjek, mirno živi i nema nikakve veze s politikom, naročito u vrijeme, kada mu je svaki dan i noć «glava u torbi». Ne može priznati ono što nije! Na njegovu sreću naišao je poznanik-Hrvat koji je rekao da za njega garantira i tako su ga pustili. Koliko je takvih «prošlo» kroz «Naselje», a da nije naišao njihov poznanik koji će ih spasiti???

Zar nije to tragična i tužna ironija sudbine? Naselje ORA Sisak (Omladinska radna akcija Sisak) u 70-tim i 80-tim godinama prošlog stoljeća bilo je stjecište i okupljalište omladine iz cijele Jugoslavije na Omladinskim radnim akcijama za izgradnu nasipa u Posavini kako bi se Sisak i okolica zaštitili od poplava. Omladinci, Srbi, Slovenci, Makednoci, Crnogorci, Muslimani, Albanci i drugi širom čitave Jugoslavije, pa i van nje dolazili su u Sisak da zajedno sa omladinom Hrvatske i Siska rade i grade. Milioni kubika zemlje i šljunka prošlo je preko ruku tih vrijednih mladih ljudi koji su sa žuljevima odlazili svojim kućama, ali zadovoljni što su dio sebe ugradili u dobrobit braće iz Hrvatske. Tu se širilo pravo-istinsko bratstvo i ispoljavalo jedinstvo omladine Jugoslavije u izgradnji svoje lijepe i slobodne Domovine. Tu su se rađale mnoge ljubavi, koje su često završavale i brakom dvoje sretnika koji su ljubav započeli i zapečatili uz žuljave ruke i tople brigadirske pozdrave  Cmok, cmok, cmok!!!

A što je sada «Naselje ORA Sisak»? U što gadovi pretvoriše to «Sveto mjesto ljubavi», bratstva i tolerancije??? Danas je to stratište gdje nečovjek odlučuje o sudbini čovjeka, gdje je čovjek nula, a nečovjek vlada njegovim životom. Što su ti neljudi, u doba Omladinskih akcija mladi ljudi, danas?Mnogi od njih su vjerojatno silom zakona u svojim «Banana državama» okrenuti  protiv svoje braće na ovoj strani? Nekad braća koja bi dala krv jedan za drugoga, danas jedan drugom prolijevaju krv. Zlikovci koji su ih u to uvukli vladaju danas, a vladat će i poslije rata, a ti nekad bratimljeni omladinci osakaćeni i materijalno i duhovno vratit će se svojim kućama svako u svoju «Bananu» i bez posla lutati ulicama i žuljati stolice po kafićima i birtijama, često želeći i samo kore kruha?! Mnogi će i svojim  životom platiti da bi nitkovi živjeli lijepo uz skupe automobile, jahte i avione uživali u rezultatima svoje krvave rabote.

Hoće li se već jednom ponovo naći generacija koja će reći Dosta!? Ne damo se više manipulirati jer su ljudi na ovima Balkanskim prostorima u povijesti već imali mnogo i mogo krvavih epizoda. Oooo, hoće li???

Početkom srpnja 1991. uzeo sam godišnji odmor i otišao malo u Majur imao sam poslova u vinogradu i košenje trave. Brzo sam pobjegao s Brda jer se najprije u daljini čulo neko puškaranje, a kasnije i malo bliže – rafal iz mitraljeza. Bježi u Sisak dok ta ludost ne prođe. Nisam ni slutio da je to posljednji put što vidim vikendicu u stanju kakvom je bila Tek je izgrađena, nova taman uređena da se može u njoj boraviti. Vraćajući se u Sisak navratim kod prijatelja u Brđanima. On mi se žali, ljudi su uplašeni, preko dana, kada prolazi hrvatska policija (u crnim odorama) bježe od kuća u šumu, a navečer se vraćaju i stražare na ulazima u selo. U Komarevu dočekuje me neka vojska u šarenim uniformama, pregleda auto i pušta me za Sisak. Nisam bio sumnjiv jer je među njima bilo i mladića koji su radili u Rafineriji pa su me prepoznali.

Iza toga, više se nije moglo prema Sunji dalje od Komareva. Pomalo su počela granatiranja Komareva, a povremeno se čula tutnjava minobacača i iz pravca Petrinje. Kažu borbe se vode oko Brijesta na izlazu iz Petrinje prema Zagrebu.U Sisak stižu prognanici, Hrvati  iz «Krajine». Kod mene se smještaju moji rođaci računajući da će to sve kratko trajati i da će se uspostaviti mir i njihov brzi povratak kućama.

Ništa od toga. Počinje granatiranje i uzbune i u Sisku. Vreće s pjeskom su postavljene oko zgrada u kojima su skloništa.

Život se pomalo «normalizira». Privikavamo se da smo malo na poslu ili u gradu ili kod kuće, malo u skloništima. Prepričava se gdje su «rokale» granate i kakve su štete, je li netko ranjen i tko je smrtno stradao.Svi psuju, grde «Srbe-četnike» i JNA. Nitko se ne pita, jesmo li možda i «mi» za nešto krivi. Sačuvaj bože da to netko spomene, naročito ne u skloništu.U skloništima se uglavnom sluša Radio Sisak. Pljušte pogrde na Srbe, pljušte hvale za «naše bojovnike» koji ruše i avione.

Mučno mi je bilo u skloništu u Rafineriji za vrijeme radnog vremena. Svi iz Uprave se «zbijemo» u Arhivu, tu smo na sigurnom, pod zemljom. Sluša se Radio Sisak. «Padaju avioni kao kruške». Kad god radio objavi da je «srušen avion», pljesak i ovacije, opća euforija i ekstaza. Nitko se od tih jadnih lakovjernika ne pita, zar je stvarno da se tako lako ruše avioni? Zar neka vojska može dopustiti da se nad Siskom kroz nekoliko dana sruši preko 30 aviona a da istovremeno ništa nije bombardirano??? Pa što su onda radili ti avioni nad Siskom? Ljudi vjeruju. Nikad nitko nije pokazao niti jedan dio srušenog bar jednog aviona nad Siskom? Ali nije bitno «naši» su njih srušili!!! Tako je nad Siskom srušeno (prema «Jedinstvu-Sisačkom tjedniku» i Radio Sisku) srušeno je 33 aviona – neka se «zna»???

Ljudi srpske nacionalnosti nestaju. Neki, uplašeni stalnim prijetnjama, (otvoreno ili preko telefona), bježe u Srbiju, Bosnu i Hercegovinu ili drugdje gdje imaju rođake ili poznanike. Mnogi su odvođeni u «Jodno» (Jodno lječilište u Sisku) nazvano «Jadno» ili na ORU (Naselje Omladinskih radnih akcija) gdje su podvrgavani ispitivanjima i mučenjima. Neki su se vratili kućama, a neki nikada, niti se zna gdje su.Često i sam strahujem da ne završim na ORI ili Jodnom, nisam podoban jer ne podržavam HDZ-ovu i Tuđmanovu proustašku vlast, a još k tome sastajem se i kontaktiram sa Srbima. U «Jutarnjem listu» i «Jedinstvu» je citirana moja izjava da sam bio i ostao nepopravljivi komunista. Zbilja, sasvim solidan razlog da me se ušutka. Ne znam što ili tko me je spasio???  To je vrijeme kad «čovjek nestane kao muha» a da njegovi bližnji ne smiju niti pitati što je s njime i gdje se nalazi.

Tužno, da čovjeku «srce prepukne», a ne može si pomoći. Što doživismo od onakve ljepote u kakvoj smo živjeli u Socijalističkoj federativnoj republici Jugoslaviji?.

Pitao sam se tisuću puta, kako je moguće da čovjek «preko noći» može postati tako zao i takav nitkov da može ubijati i proganjati svoje susjede i dojučerašnje prijatelje samo zato što su Hrvati, Srbi ili Muslimani??? Je li taj čovjek ikada i bio čovjek???

 

Bašić Ivica, prof. ind. ped., Sisak

 

 

 

 

 
     

Web magazin KOMUNISTI    Optimizovano za rezoluciju 800x600. CP 1250.