PISMO  ODBJEGLOM SRBINU  S  BANIJE

Dragi moj druže!

Napisao sam «druže» namjerno, ne kao stilsku figuru radi ljepšeg izražavanja već zato što si mi ti zaista pravi drug u najplemenitijem smislu te riječi. Njima će se ježiti koža kad pročitaju ovo «dragi druže». Neka. Oni i tako ne razumiju što ta riječ znači. Oni je sada izgovaraju samo u posprdnom značenju. Zato što nikad nisu ni znali što ta riječ znači. Oni su je samo izgovarali zato što je bila u modi. Kao što sada izgovaraju «bok» i «bog», umjesto «zdravo» i «dobar dan». Jer to pogoduje onima na vlasti. Oni nikad nisu ni bili drugovi niti znaju smisao te riječi. Pošto nisu bili drugovi, nisu ih ni imali. Takvima drugovi ni ne trebaju. Njima su samo potrebni i dovoljni klimoglavci i licemjeri, kao što su i sami. A umišljaju da su gospoda. Oni nisu ni gospoda. Gospodin je uljudan, kulturan, uvažava svakoga, tolerantan. Ne pravi razliku među ljudima po spolu, naciji, vjeri, etničkoj pripadnosti, rasi... Oni su u stanju, a to su i pokazali uništiti  i ubiti svakoga tko nije «iste krvi».

Vidiš, dragi moj druže zašto te baš tako oslovljavam. Da osjetiš i sada toplinu, drugarsko poštovanje i ljubav koju prema tebi osijećam. Mene, a nadam se i tebe nije pokolebalo ovo pljuvanje i omalovažavanje svega onoga što smo do sada radili. Pa čak zajedno i s njima. Oni nas sada uvjeravaju kako su bili u zabludi čitav svoj život. Pa kakav je to čovjek koji živi pedeset i više godina u zabludi a da to ne otkrije? Hoće da i mi prihvatimo da smo bili u zabludi. Oni vjerojatno i jesu bili u zabludi, jer su govorili jedno, radili drugo, a mislili treće. Oni su sigurno i sada u zabludi, samo to ne shvaćaju ili neće da priznaju. Možda hoće, opet nakon pedeset godina.

Ubjeđuju nas da je socijalizam zabluda? Ako je ravnopravnost svih, bratstvo među ljudima, potpuna socijalna sigurnost, istinska demokracija, raspolaganje i upravljanje sredstvima od strane onih koji ih i stvaraju, pravilna raspodjela dobara, poštenje, mir među ljudima, nenasilje, dobri odnosi sa svima u svijetu... zabluda? Onda je i čitavo kršćanstvo i Evanđelje zabluda, jer počiva na Isusovom učenju koje isto tako uči i propovijeda to isto. Ili mi, dragi moj druže dobro ne znamo Evanđelje jer smo ateisti? Ali ja mislim da smo mi po našim pogledima i življenju bliži svim tim načelima nego većina onih koji se sada (odjednom) deklariraju kao veliki kršćani i vjernici, a svakim svojim postupkom i ponašanjem gaze sve norme poštenja i ljudskosti. Znaju li Deset zapovjedi Božjih u koje se zaklinju?

Pričaju nam da je bratstvo i jedinstvo bila zabluda. Za njih kojima je to bila samo zgodna politička parola, jeste. Ali za nas koji smo to živjeli, koji smo istinski među svim ljudima širili bratstvo i humanost to nije bila parola i zabluda. To je život.

Ti si rođen u selu na Baniji gdje je pretežno srpski živalj. Ja sam rođen isto na Baniji u selu gdje je pretežno hrvatski živalj. Ništa nas nije priječilo, a ni ostale mještane naših sela da zajedno radimo, slavimo i tugujemo. Zajedno se ženimo, krstimo, slavimo i državne praznike i katoličke i pravoslavne svece. Zajedno idemo u školu, služimo vojsku, idemo na zabave i prela. Nikada nije prošao niti jedan pravoslavni blagdan ni krsna slava, da tvoji nisu na to slavlje zvali mene i moju rodbinu. Isto tako nije prošao niti jedan katolički svetac, a da moji nisu pozvali tebe i tvoju obitelj. Kad smo nešto gradili (kuću, vikendicu, garažu i sl.), radili na polju, kosili travu, želi pšenicu i dr. Uvijek smo si pomagali.

Sjećaš se našeg zajedništva i drugarstva na izgradnji autoputa «Bratstvo-jedinstvo», nasipa na Savi kod Zagreba i Siska, radova na Fruškoj gori i drugih širom cijele Jugoslavije.

Zajedno smo prošli cijelu Jugoslaviju «od Vardara pa do Triglava». Svugdje smo bili lijepo primljeni, ugošćeni i obogaćeni za još jedno divno i plemenito iskustvo. Zajedno smo i vojsku služili na jugu Srbije. Na vojnim vježbama smo prošli cijelo Kosovo i pola Makedonije. Nigdje nismo niti u jednom momentu osjetili mržnju, odbojnost ili neljubazan pogled. Zašto? Zato što smo i mi svim ljudima prilazili u dobroj namjeri, prijateljski, drugarski, bratski. Nismo pravili razliku. Tko dođe nekome s dobrim i miroljubivim namjerama bit će tako dobro i primljen. Nema lošeg naroda ili nacije. Loših ima samo pojedinaca na svim stranama svijeta. Jednom prilikom je rekao Stipe Šuvar da je sreća što su budale ravnomjerno raspoređene.

Sjećaš se bilo je i mnoštvo životnih problema, ali smo ih mnogo lakše zajednički rješavali. Pa zar su to zablude? Ne! To je bio stvarni život. To nisu bile fantazije i zablude.

Oni hoće suditi Titu. Tko su oni da sude Titu? Nisu mu dorasli ni do koljena, a mnogi ni do gležnja. Tito je čovjek, «građanin Svijeta», koji je obišao cijeli svijet. Svi državnici svijeta dolazili su k njemu. Vodio je preko stotinu zemalja svijeta u Pokretu nesvrstanosti i simbolizira mir i slobodu.

Tito je predvodio zajedničku borbu svih naroda bivše Jugoslavije protiv fašizma, suprostavio se staljinističkom diktatu u međunarodnom radničkom pokretu, bio jedan od tvoraca i predvodnika pokreta nesvrstanosti i stajao na čelu federativne zajednice malih južnoslavenskih naroda u vrijeme inauguriranja samoupravnog socijalizma. Kao slavni vođa antifašističke borbe i borac za oslobođenje čovjeka koj živi od svog rada od svih oblika podčinjenosti, Tito je proširio prostore slobode i mira i negovijestio humanije društvo u 21, stoljeću.

Koliko je Tito bio cjenjen kod nas i u svijetu najbolje ilustrira njegov ispraćaj nakon smrti. Cijela zemlja je istinski tugovala, a preko 150 državnika svijeta je došlo na njegovu sahranu.

O njemu može najbolje da daju ocijenu narodi bivše Jugoslavije koji su živjeli sretno u miru i slobodi za njegova života. Na pamet mi padaju stihovi jedne pjesme koju sam nedavno čitao koji najbolje odgovaraju onima koji žele suditi olako svakome, pa i Titu:

                                   «Vi iz porodice nitkova, kretena,

                                    što umivate razum u zamućenoj vodi,

                                    shvatite da Tito je Sloboda

                                    i da ne možete suditi Slobodi.

                                    Ne, ne smijete suditi o Titu

                                    vi, drske, jadne hulje male

                                    Tito je legenda, a historija ne da

                                    o legendama da sude obične budale.»

Predbacuju nam Bleiburg i Križni put. Što mi s time imamo? Mi smo tada bili djeca. Mi o tome znamo samo što su nam pričali i što smo pročitali. A i to se mnogo razlikuje od onoga što oni sada govore. Sve se politizira i koristi u dnevnopolitičke svrhe. Istina je možda negdje u sredini?

Zagovaraju pomirbu svih Hrvata? Partizana i ustaša i njihove djece? Partizani i ustaše se nikako ne mogu pomiriti. Ustaše su klale i ubijale nevine ljude samo zbog vjere, nacije ili političkog uvjerenja. Partizani su vodili oslobodilački rat i protiv okupatora (Njemaca, Talijana, Mađara, Bugara) i protiv tih istih ustaša i četnika, kao domaćih izdajnika. Pa, kako se to može pomiriti? Uostalom, njih je većina «pod zemljom» pa im ne treba pomirba.

A djeca partizana i ustaša? Pa oni nisu bili ni zavađeni. Tko je koga u zadnjih 20-tak godina u bivšoj Jugoslaviji pitao čiji je i tko mu je otac. Važno je da je pošten čovjek i stručan za određen posao. Svi su se zajedno i ravnopravno školovali, studirali i radili. Prema tome, ako netko nije međusobno svađen, na treba ga ni miriti.

Tvrde nam da se socijalizam kao totalitarni režim srušio sam od sebe? Prije svega samoupravni socijalizam kakav smo mi gradili, nije bio totalitarni sistem. Istina, nije bilo više političkih stranaka, ali je svatko mogao, tko je htio, kroz razne forme djelovanja u samoupravnim organima i Socijalističkom savezu ispoljiti i naći svoje interese i potrebe. Bilo je više istinske i prave dmokracije nego što imamo sada.

Što su nam oni ponudili kao budućnost? Okrenutost prošlosti, mitomaniju, nazadnjaštvo, uskogrudni nacionalizam, samoljublje, zatvorenost, mržnju, međunarodnu izolaciju, opustošenu i uništenu privredu, duhovnu zatucanost, divlji kapitalizam, nezaposlenost, nehumanu, asocijalnu državu i siromaštvo.

A kako je srušen taj sistem i razbijena Jugoslavija najbolje ilustrira Warren Zimmerman (posljednji ambasador SAD u bivšoj Jugoslaviji) u svojoj knjizi «Izvori jedne katastrofe»:

«Ovo je priča o nitkovima-nitkovima koji su krivi za rušenje multietničke Jugoslavije, za izazivanje tri rata i nesreću kojih dvadeset milijuna ljudi nepoznatu od Drugog svjetskog rata. Kako se mogla dogoditi ova tragedija zemlji koja je prema većini kriterija bila naprednija i otvorenija od ma koje druge zemlje Istočne Europe?...

...smrt Jugoslavije i nasilje koje je uslijedilo proizašlo je iz svijesnih akcija nacionalističkih vođa koji su zatočile, zastršile, prevarile ili eliminirali svaku oporbu njihovim demagoškim planovima. Jugoslavija je uništena od vrha prema dolje.»

Mislim da ovome ne treba komentar. Ovo je mišljenje stranog promatrača i učesnika tih događaja, koji je dugo godina proveo u bivšoj Jugoslaviji.

Govore nam da smo bili u «mraku» pedeset godina? Pa mi smo u tom «mraku» na svim poljima života postigli više nego što je Hrvatska imala i postigla stoljećima. Već deset godina to se uništava, krade i devastira, a još uvijek ima da svi skupa nekako preživljavamo. Čak je kriminalno reći da nam je prije bilo bolje nego što je sada. Odmah te proglase jugonostalgičarom i izdajnikom hrvatstva. Pa zar oni misle da su ljudi u Hrvatskoj svi debili pa imamo tako slabo pamćenje da ne znamo kako nam je bilo prije desetak godina?

Opet bi se poslužio mislima Worrena Zimmermana koji kaže:

«Čak i kao komunistička država bila je toliko ljupka da su britanski laburisti ljetovali u njoj u potrazi za političkom ispravnošću. Njezin politički sustav bio je dostatno nestaljinistički da nadahne oponašanje među ljevičarskim demokratskim misliocima Zapadne Europe. Bila je utemeljitelj i vođa golemog bloka od gotovo stotinjak tzv. nesvrstanih zemalja, uživajući globalni utjecaj daleko iznad njezine skromne veličine i broja stanovnika. Njezino je gospodarstvo bilo dosljedno ispred njihovih komunističkih susjeda, čak ispred Čehoslovačke i Mađarske koje su imale tradiciju zapadnjačkog gospodarstva. Ali najveća je njezina vrednota bila uljudnost i tolerancija među narodima različite etničke pozadine i različitih povijesnih iskustava.»

Ovo je napisao čovijek iz najkapitalističkije zemlje. I kad on tako kaže za bivšu Jugoslaviju, onda ne može nitko da ga nazove jugonostalgičarom. On je jednostavno napisao nepristrano i bez «žala za prošlošću», svoju ocjenu i mišljenje.

Što su nam napravili od zdravstva i socijalne zaštite? Sve što je bilo pogodnost i odgovaralo «malom čovjeku» su ukinuli ili smanjili. Smanjen je obim zdravstvene zaštite, smanjen obim socijalne zaštite tako da čovjek ne smije biti bolestan i star.

Sjećaš se toplih obroka u radnim organizacijama, besplatnog prijevoza na posao i s posla, radničkih odmarališta, sindikalnih izleta, druženja, posjeta kazalištu, kulturne animacije u radnim organizacijama, informativnih glasila u radnim organizacijama i dr. Toga više nema. Radnik je izgubio sva prava, pa čak i pravo na rad jer ga nema. Onaj tko ima tu sreću pa je zaposlen često ne prima plaću po nekoliko mjeseci.

Pljuju po obrazovnom sustavu koji smo imali. Kakav sad imamo? Onaj tko nema novca i nije bogat ne može se školovati na fakultetu bez obzira na njegove intelektualne mogućnosti. Fakulteti su sada samo za «elitu», a sirotinja može biti i «tupava». Ako nije valjao prijašnji obrazovni sustav, kako to da su mnogi stručnjaci koji su završili te škole i fakultete veoma cjenjeni i priznati u inozemstvu. Pa i mnogi od tih koji pljuju po svemu što je bilo u bivšoj Jugoslaviji su završili škole i fakultete, pa mnogi od njih i doktorate u tom sustavu. Kako to da oni vrijede, a sustav u kojem su se obrazovali nije bio dobar? Tko koga laže i farba?

Dragi moj druže! Uvijek si mi govorio kako silno voliš svoj Banijski kraj-svoj zavičaj. Ipak si ga napustio. Ostao je pust. Korov raste po njivama i dvorištima. Tužno je gledati pusta sela gdje je nekad bio tako živ i sadržajan život. Ovaj kraj nije baš bogzna kako bogat. Zemlja je škrta, teško se obrađuje, ne rađa baš najbolje. Ne može se nikako uspoređivati sa Slavonijom. Ali, ovdje su živjeli tvoji preci stoljećima. Ti si isto ovdje lijepo živio. Taj narod je jedini ovdje mogao i znao živjeti. Bio je zadovoljan. Moglo se dobro, pa i bogato živjeti uz kooperaciju sa Gavrilovićem, primjenom mehanizacije i drugih pogodnosti u poljoprivredi. Mnoge male radne organizacije širom Banije su zapošljavale velik broj radnika.

Ne dozvoli da ovaj naš zajednički kraj i zavičaj ostane pust. Vrati se! Vrati se njima za inat. Oni su i htjeli da ti odeš i da se više ne vratiš. Ti imaš ista prava kao i ja da ovdje živš. To ti nitko nema pravo oduzeti.

                                                                       Tvoj drug Ivica Bašić, prof. ind. pedag.

U Sisku, 3.09.1999.god.

(Objavljeno u «Hrvatskoj ljevici», listopada 1999. godine)