«PONIŽENI  RAD I  UKLETI  KAPITAL»

Poslužio sam se ovog puta sa naslovom i citiranjem teksta iz «Jutarnje propovijedi», Živka Kustića, Grkokatoličkog svećenika, poznatog hrvatskoj i široj javnosti kao zakletog antikomunista, glavnog urednika katoličkog lista «Glasa Koncila», koji je izlazio u socijalističkoj Jugoslaviji, a izlazi i danas, u «Jutarnjem listu» od 30.04.2009., posvećene proslavai «Prvog svibnja-blagdana rada». Izvinjavam se što ću je cijelu citirati, ali mislim da u njoj ima toliko interesanatnih stvari, na tako malo prostora, da je vrijedi cijelu pročitati.

«Ima li smisla u kapitalizmu slaviti 1. svibnja – blagdan rada? Nikome ne pada na pamet slaviti dan kapitala! Jer – kapital, očito, nije ugrožen. U kapitalizmu slavljenje 1. svibnja može biti samo otužna uspomena na prava koja nisu ostvarena, pa je teško reći i u čemu se zapravo sastoje.

Bit će ponegdje besplatnoga, vjerojatno ukusnog graha! A radnici koji još nisu otpušteni moći će se samo nadati da ih gospodari neće otpustiti.

Pravo na rad, zapravo ne postoji, a pravo na privatno vlasništvo je utvrđeno. I još će se netko sjetiti da je u doba najezde komunizma čak Crkva proglašavala pravo na privatno vlasništvo. A pravo na rad se koji put spominjalo – bez ikakve snage za provedbu. Tko se usuđuje reći da rad čovjeka čini čovjekom, a vlasništvo da ga pretvara u stvar?

I Crkva se u doba najezde komuntičkih diktatura bila uplašila da je gotovo kanonizirala privatno vlasništvo. Što bi, primjerice, sveti Josip sa svojim šegrtom Isusom imao od takva nauka?

U napasti smo ne opirati se kapitalizmu. Sa svim strašnim posljedicama. A znali smo, koji smo biblijski mislili, da  je kapitalizam idolopoklonstvo koje se ne može  opravdati navodnim poštovanjem religije. Komunizam je religiju nijekao – kapitalizam je ružno zlorabi. Tko će se i kada usuditi o tome jasno govoriti – što god nam gospodari novca i vlasti, u ovom ili onom režimu, rekli i kako god nam uzvratili?

Biblijski Bog predao je čovjeku vlast nad svim što je stvorio – da uredi svijet kako bi na njemu bilo dobro.

Čovjek, po Bibliji, mora svijet sebi podložiti, a ne biti stvarima podložan. Kako god okrenuli, bezobzirni kapitalizam je iskonsko krivovjerje s kojim se biblijska vjera ne može pomiriti.

A 1. maj moramo slaviti.»

Evo tog teksta koji je na mene ostvio upečatljiv dojam. Kad ne bih vidio tko ga je napisao pomislio bih da je to neki «pravi marksist» i komunist. Nije za vjerovati da je to napisao don Živko Kustić, Ali, vjerojatno jeste, kada do sada još nije nitko negodovao da je «Jutarnji» objavio lažan tekst?

Ali, nije samo to čudno, ima još i čudnijih stvari. Počeo je Sveti otac Papa, pa i biskupi, i naš nadbiskub Josip Bozanić, da napadaju kapitalizam, kao nemoralnu, bezdušnu borbu za profitom, gdje se potpuno zaboravlja na čovjeka, on postaje stvar kojom upravlja taj profit.

U udarnom Dnevniku HRT od 08.07.2009. je objavljeno da je Sveti otac Papa u Enciklici rekao, kako treba «da etika prožme ekonomiju, a ne samo profit»??? Da ne smije biti samo jurnjave za profitom, već da treba gledati na čovjeka...

Sada ja samo postavljam pitanje, sebi, vama i njima, kome ovi crkveni velikodostojnici to govore??? Vjernicima, radnicima, državnim vlastima, narodu, kapitalistima, kod nas bolje reći-tajkunima – kome??? Pretpostavimo, svima, kad se obraćaju javno? E, sada, tko će to poslušati i «uslišiti»???

Crkva je stotine godine živjela, uz svjetovnu vlast, i sama je čak dosta vremena obnašala, a da se nikad nitko, osim socijalista i komunista, nije pitao kako je tom radniku? Kako je to jadni «Josipov šegrt Isus» podnosio, i kako to i dalje podnosi? Ja mislim da su mu ove rane teže nego one koje su mu zadali rimski legionari, pod križem i na križu??? Istovremeno je Crkva kroz to vrijeme postajala sve bogatija i postala, možda sam u krivu u nekim promilima, najbogatijim kapitalistom u svijetu?

Čak su i u «komunističkim diktaturama» sasvim ugodno živjeli. Naročito se to odnosi na Crkvu u bivšoj Jugoslaviji, kojoj nitko nije zabranjivao «Božje poslanje», već je samo bila «strogo» odvojena od države kao osobna stvar svakog pojedinca, koji je mogao ispovjedati «do mile volje». Jedino je Crkvi oduzeta određena imovina, koja je kasnije služila za dobrobit naroda. Pa zar to nije plemenito da je Crkva «dala» dio svoje imovine za dobrobit naroda?

Kakva plemenita i moralna stvar???

Sada je u kapitalizmu u Hrvatskoj, ta imovina, u dobroj mjeri, vraćena Crkvi uz državnu potporu od preko 400 miliona kuna sredstava iz proračuna države u ovoj godini. Čak se na pritisak  Crkve, u Saboru usvojio protuustavni zakon o zabrani rada trgovina nedjeljom da se više svijeta može posvetiti «svojoj majci Crkvi» nedjeljom, kao porodičnom blagdanu.Vjerojatno su vjernici mahom nakon toga pohrlili u crkvu dajući svoje milodare i tako pomažu punjenje crkvene kase. I opet  Crkva «kuka» da nije sve dobila što njoj treba  pripasti.Ovdje nećemo postavljati pitanje kako je Crkva došla do svih tih bogastava, jer to bi nas odvelo predaleko???

E sad je najinteresantnije pitanje? Koliko se Crkva odrekla svojeg bogatstva da to podjeli sa tim obespravljanim radnicima i pukom??? A oni, eto kukaju kako je nemoralno, nehumano i neljudski «juriti samo za profitom» koji se stvara na grbači tog radnika, koji, eto, «slavi 1. maj» da bi ukazao na nepravdu koja mu se stoljećima nanosi, i već preko 150 godina u «bezdušnom kapitalizmu». Kao da postoji neki «kapitalizam sa dušom», human, ljudski  i moralan?

Evo, sada najkonkretnije i najstvarnije prilike da Crkva u Hrvatskoj pokaže svoje milosrđe. Neka svojih 400 miliona kuna ustupi za besplatne udžbenike, koliko je taman vlada uskratila djeci i roditeljima prijedlogom rebalansa proračuna za ostatak ove godine. Time bi Crkva pobrala simpatije i djece i roditelja, i eto novih vjernika da neće moći stati u sve stare i nove, velebne crkve, do sada sagrađene. Neka «podigne» vjerničke mase protiv prijedloga Vlade da sa opet bogati, kapitalisti i država namiruju iz đžepova radnika i umirovljenika nametnutim porezom za pokriće gubitaka države, koje nisu stvorili radnici već oni na vlasti i njihovi nesposobni podanici na čelnim funkcijama u državnim poduzećima. Jesam li ja «pao s kruške», na kakve ja nezamislive gluposti pomišljam?

Prema Bibliji, Isus se strašno u svim svojim propovijedima okomio na farizeje-preneseno, licemjere. Da mi je znati na koga bi se sada okomio u svojim propovjedima, da  kojom srećom, stvarno uskrsne???

Prema tome, crkva se samo dodvorava narodu, kao zaštitnik njihovih prava i interesa, a, ustvari, njoj itekako odgovara sistem kapitalizma, naročito kod nas u Hrvatskoj. Dobila je dobar dio «svojih bogatstava», koje im je, kao suvišna, «komunizam» oduzeo za dobro naroda, dobiva od države sredstva iz proračuna za svoje poslanje, imaju svi mirovinsko, socijalno i zdravstveno osiguranje, kao i ostali građani, dobiva milodare, ima dosta velikog utjecaja na vođenje državne politike, (iako često, kao, kritikuje «one na vlasti»), a ustvari Boga moli da što duže ostanu...

Crkva «jadikuje» nad radnicima i strahuje za eroziju morala, koji je već srozan na donju granicu, a istovremeno i dalje pljuje i baca i drvlje i kamenje na komuniste i komunizam, kao i socijaliste, koji su jedini pokrenuli radnike na vlastito oslobođenje od profita i «ukletog kapitala» i žele stvorili «novo društvo» koje nije kapitalističko, nemoralno i nepravedno, već da se «dobra društva» ravnomjernije raspoređuju na čitavo stanovništvo, «kako Bog zapovijeda». A Crkva se hvali i posebnu zaslugu priznaje Papi Ivanu Pavlu II za «rušenje komunizma», ustvari, država socijalizma. Treba li hvaliti rušenje jednog državnog uređenja u nekoj zemlji-državi??? Rezolucijama Organizacije ujedinjenih naroda nije dozvoljeno miješanje sa strane u unutarnje stvari druge zemlje? To se po modernom zove terorizam?

Zapravo, komunisti i socijalisti se bore za socijalizam i komunizam, kao humano demokratsko i slobodno društvo, bez privilegija bogatih i onih na vlasti, za konkretni humanizam u praksi.

Sada bi Crkva mogla, ako ne valja kapitalizam, kako i oni sami kažu, a neko drugačije društveno uređenje osim socijalizma i komunizma nije ponuđeno, da stanu uz bok komunistima i socijalistima i pokrenu «vjerničke mase» za ostvarenje tog boljeg i pravednijeg društva.

U ime tog, ili možda nekog drugog, pravednijeg društva, koje treba da gradimo, prestanimo već jednom, stalno isticati «zločine u ime komunizma», kao da strašniji zločini nisu činjeni i «u ime vjere», a posebno «u ime kapitala i profita», koji se čine još i danas.Ostavimo te stalne optužbe. Onaj tko može neka oprosti, a mi se svi zajedno okrenimo boljem i sretnijem humanom, demokratskom društvu ravnopravnosti bez zločina.

Sisak, 27. 07. 2009.  Ivica Bašić