U Sarajevu je između 27.05. i
29.05.2010. godine održan sastanak članova Udruženja ‘’Naša
Jugoslavija’’ iz Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine, kao
i 1. konferencija novoformiranog Saveza Jugoslavena, kao
sastavnog dijela Udruženja. Tom prilikom su podneseni
izvještaji o dosadašnjem radu, rezimirani rezultati
provođenja aktivnosti u pravcu priznavanja nacionalnosti
Jugoslaven, kao jednog od prioritetnih zadataka Udruženja i,
posebno, Saveza Jugoslavena, te dogovorena strategija
budućeg djelovanja. Na konferenciji Saveza Jugoslavena je
usvojena i Deklaracija o pravu na nacionalnost Jugoslaven u
BiH, koja je predstavljena javnosti.
Pozivajući se na pravo svakog pojedinca da se osjeća i
izjašnjava prema slobodnoj volji, koje je zagarantovano
Poveljom o pravima čovjeka organizacije UN, te na osnovu
završnog dokumenta Konferencije za evropsku sigurnost i
saradnju OSZE, koji su potpisale sve članice i sve zemlje
nastale na teritoriji nekadašnje SFRJ, pa tako i Bosna i
Hercegovina, Udruženje „Naša Jugoslavija“ pokreće
inicijativu i zauzima se za konačno ostvarenje prava na
nacionalnost Jugoslaven. Polazeći od činjenice da je Bosna i
Hercegovina u svojoj osnovi multinacionalna, multikulturalna
i multikonfesionalna, uz uvjerenje da su tradicija, običajne
i kulturne posebnosti, koje su kroz istoriju nastajale i
prožimale se na ovim prostorima, civilizacijske vrijednosti
koje treba uvažavati i njegovati, imajući u vidu da samo
demokratska društva i države punih građanskih i ljudskih
sloboda imaju budućnost, te da je pravo na očuvanje
nacionalnog, kulturnog i duhovnog identiteta jedno od
temeljnih ljudskih prava, istovremeno svjesni da nacionalni
identitet mogu imati samo narodi koji se potvrđuju
stvaralačkim iskazivanjem i demokratskom odbranom svojih
prava, znajući da sloboda postoji samo ako je i manjina
slobodna,
mi, članovi Udruženja „Naša
Jugoslavija“ usvojili smo sljedeći dokument formulisan kao
D E K L A R A C I J A
U svrhu ostvarenja prava na
nacionalnost Jugoslaven cilj nam je upozoriti na važnost
slobodnog opredjeljenja pripadnosti bilo kojoj
nacionalnosti, što predstavlja osnovu u izgradnji i očuvanju
svakog istinski demokratskog društva. Izvorište prava na
pripadnost nacionalnosti Jugoslaven etnička je činjenica
koja pokazuje da su na svim našim prostorima, pored vjekovne
prisutnosti pripadnika raznih autohtonih i doseljenih
naroda, većinski narod bili i jesu južnoslavenska plemena.
Ona su se uzajamno vijekovima miješala i ukrštala, imala
jedan zajednički jezik, srodnu kulturu, isprepletenu i
međusobno neodvojivu prošlost, zajednički otpor prema svim
zavojevačima i u određenim istorijskim razdobljima periode
osobito plodnog zajedništva. Među njima je čitavo to vrijeme
stvarana svijest o zajedničkom, jugoslavenskom identitetu.
Ta svijest podrazumijeva jednakost, ravnopravnost kao i
potpunu kulturnu, običajnu, polnu, vjersku i svaku drugu
slobodu.
Ustav, kao najviši i
najvažniji akt svake suverene države, sadrži odredbe o
pravima građana na nacionalno samoopredeljenje, a ono
izražava unutrašnje opredeljenje čovjeka za onaj identitet
koji on osjeća da je njegov, da njemu pripada, za koji želi
da se iskazuje i da se predstavlja imenom toga identiteta.
Poštujući Ustav Bosne i Hercegovine i njen suverenitet u
interesu osiguranja ekonomske, odbrambene, pravne, kulturne,
istorijske i svake druge samoodrživosti, a uz poštivanje
prava svakog pojedinca za nacionalnim opredjeljenjem kao
osnovno pravo ljudskih sloboda koje je zagarantovano
navedenim međunarodnim aktima, izjašnjavamo se i zalažemo za
javno prihvatanje postojanja nacionalnosti Jugoslaven kao
istorijski utemeljene, adekvatne i neoborive činjenice za
sve one stanovnike naše države koji se tako osjećaju i žele
nazivati ovim imenom.
Naglašavamo nedopustivost i
neodrživost prakse, po kojoj su stanovnici Bosne i
Hercegovine, koji se osjećaju kao Jugoslaveni, dovedeni u
situaciju da se ne mogu opredijeliti kako žele i u svakoj su
prilici prinuđeni i osuđeni da budu svrstani u grupu
„ostali“ ili su, u nedostatku mogućnosti adekvatnog izbora,
prisiljeni prihvatati pripadnost nekoj drugoj nacionalnosti,
iako je postojanje navedene etničke grupe opštepoznata
činjenica. Uspostavljanjem konsenzusa o osnovnim društvenim
vrijednostima, čiji je neotuđivi dio i očuvanje nacionalnog
identiteta, a kako bi se izgradila svaka stabilna
društveno-politička zajednica, prihvatljiva za sve
nacionalnosti koje u njoj žive, priznavanjem prava na
nacionalnost Jugoslaven biće ispravljena nepravda i
ispunjena istorijska težnja njenih pripadnika na pravo
slobodnog opredjeljenja.
Vjerujemo da država Bosna i
Hercegovina ima dovoljno demokratskih kapaciteta da razumije
i uvaži opredjeljenje jednog dijela svog stanovništva da
pripada i naziva se imenom – Jugoslaven. To podrazumijeva i
obavezu stvaranja političkih i pravnih uslova za adekvatan
tretman prilikom vođenja statistike, popisa stanovništva ili
sticanja prava na aktivno učešće u društvenom i političkom
životu. Očekujemo da politička, kulturna i naučna javnost
naše zemlje, bez rezervi, prihvati i podrži upotrebu naziva
Jugoslaven, tim prije što ono ne predstavlja negaciju bilo
kog drugog nacionalnog identiteta, a afirmacija ovog imena,
ni na koji način neće i ne može dovesti u pitanje
privrženost Jugoslavena i njihovu opredijeljenost da,
zajedno sa svima sa kojima žive, doprinose prosperitetu
Bosne i Hercegovine.
Donošenjem ove Deklaracije
Udruženje „Naša Jugoslavija“ iskazuje nedvosmislenu namjeru
da se bori za stabilizaciju odnosa među svim našim narodima,
da aktivno radi na sprečavanju širenja mržnje i nacionalnih
razmirica, da djeluje u pravcu harmonizacije međusobnih
odnosa i regulisanja onih nacionalnih, privrednih, kulturnih
i moralno-etičkih vrijednosti bez kojih nije moguć njihov
zadovoljavajući razvoj i prosperitet. Iz svega iznesenog
nameće se zaključak o neophodnosti pravnog priznanja
nacionalnosti Jugoslaven kroz najviše zakonodavne akte
države Bosne i Hercegovine.
Jugoslaveni postoje! Udruženje
„Naša Jugoslavija“ traži da se ta jednostavna činjenica
prizna kao pravo.
Jedna od tačaka dnevnog reda
bio je i trenutni status Udruženja „Naša Jugoslavija“ u BiH,
s obzirom da ni nakon više od pet mjeseci nema reakcije
Komisije za žalbe Vijeća ministara BiH po pitanju žalbe
Udruženja na odluku Ministarstva pravde BiH. Naime, 30.
novembra 2009. godine nadležna služba (Ministarstvo pravde
sa tadašnjim Ministrom Barišom Čolakom na čelu) donijela je
rješenje kojim se odbija zahtjev Udruženja „Naša
Jugoslavija“ za registraciju uz obrazloženje da iz naziva
Udruženja nije
izbrisana riječ „Jugoslavija“!? Iako je žalba
podnesena u zadanom roku do danas nije bilo nikakve reakcije
navedene Komisije. S tim u vezi treba napomenuti da su
istoimena Udruženja u Srbiji i Hrvatskoj registrovana,
odnosno upisana u tamošnje registre udruženja/udruga.
Na kraju sastanka zaključeno je
da je neophodno potrebno detaljnije upoznavati javnost o
osnovama djelovanja naše organizacije. Naime, javno mnijenje
na prostorima nekadašnje SFRJ Udruženje „Naša Jugoslavija“
još uvijek doživljava kao grupu jugonostalgičara ili društvo
pojedinaca koje žali za starim vremenima i priželjkuje (ili
čak na tome radi) da se ta neka stara vremena vrate.
Međutim, naše namjere idu u drugom pravcu, što dokument
„Idejne osnove organizovanja i djelovanja“ veoma decidirano
prikazuje otklanjajući time svaku sumnju po ovom pitanju.
Udruženje „Naša Jugoslavija“ i Savez Jugoslavena, kao njegov
sastavni dio, nemaju namjeru provođenja aktivnosti koje bi
na bilo koji način djelovale protivzakonito ili
protivustavno u odnosu na neku od novonastalih država na
teritoriji nekadašnje Jugoslavije. Ovo je zajednički stav
svih učesnika skupa, a naslanja se na sve dosadašnje
aktivnosti Udruženja – od njegovog pokretanja.