Jajce je bilo Šengen
MARKO PERKOVIĆ, GENERALNI KONZUL SFRJ U CRNOJ GORI
 Sve
ono što je AVNOJ proklamovao i uspostavio 1943. godine, jesu
danas evropske vrijednosti. Dakle, Jajce je za nas
nesumnjivo bilo Šengen, kaže u razgovoru za “Vijesti” Marko
Perković, čelni čovjek nevladine organizacije “Generalni
konzulat SFRJ” iz Tivta i virtuelni diplomatski predstavnik
Titove Jugoslavije u Crnoj Gori.
U sedmici za nama su se navršile dvije značajne godišnjice,
kada je novija istorija ovih prostora u pitanju: 90 godina
od formiranja prve zajedničke države južnoslovenskih naroda
– Kraljevine SHS (1. decembra 1918) i 65 godina od Drugog
zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu (29. novembra 1943), na kome su
udareni temelji socijalističke Jugoslavije.
Perković nema dilemu da je ova druga godišnjica “ona prava”.
“Crna Gora ima poseban razlog da slavi taj datum, jer joj je
odlukama AVNOJ-a, kao ravnopravnoj federalnoj jedinici,
vraćen dio državnosti koji joj je otet upravo 1. decembra
1918. godine nastankom Kraljevine SHS.”
Bili ste među nekoliko desetina hiljada okupljenih građana
na proslavi 65 godina AVNOJ-a u Jajcu. Kako objašnjavate da
i danas, nakon svega što se izdešavalo u proteklih 17 godina
na ovim prostorima, još u narodu od "Triglava do Đevđelije"
postoje takve emocije prema SFRJ?
- Ako je fenomen jugonostalgije kao emotivnog odnosa prema
sretno proživljenim vremenima razumljiv u republikama u
kojima se objektivno mnogo lošije živi nego u SFRJ, kako
onda objasniti toliku nostalgiju u Sloveniji koja je postala
članica EU, a prva je krenula putem samostalnosti?
Očigledno, ni u Evropi ne teče med i mlijeko. Zato se sada
svi sa sjetom sjećaju “stare dobre Juge” i bezbrižnog života
u zemlji pune socijalne i lične sigurnosti, besplatnog
školstva i zdravstva, plaćenih godišnjih odmora i bolovanja,
sindikalnih odmarališta, radnih akcija, najvećeg privrednog
rasta, neponovljivog socijalističkog morala, crvenih pasoša,
povoljnih kredita.... Jednostavno, bili smo Amerika za
Evropu!
Komentatori i analitičari tvrde da jedino SFRJ od svih
država na ovim prostorima nikada nije bila kolonija. Da li u
tome treba tražiti i objašnjenje za sve jaču jugonostalgiju
u sada suverenim ex YU državama?
- Naravno. Generacije rođene u jednoj dostojanstvenoj i
slobodarskoj zemlji ogromnog međunarodnog ugleda i vaspitane
na tradicijama slavnog NOR-a ne prihvataju ulogu koja im je
nametnuta kao “ravnopravnom partneru”, niti život u
protektoratima i neokolonijalnom odnosu, jer - “Ko neće
brata za brata, hoće tuđina za gospodara”. Zato je i žal za
Jugoslavijom sve veća i nije obrnuto srazmjerna protoku
vremena.
Koliko se u ovakvim današnjim okolnostima zapravo idealizuje
stanje u SFRJ, a koliko je žal za tim vremenima opravdan?
- Ne treba idealizovati našu slavnu istoriju, samo je treba
pravilno tumačiti. Jugoslavija je pokazala superiornost u
odnosu na sva dešavanja i sve države nastale na njenim
prostorima. To je bila država bez uzora i modela, ali uzor i
model mnogim državama. Dakako, imala je ona i svojih mana,
ali čak i njeni najveći kritičari i oponenti se slažu da je
tada bilo bolje nego danas.
Kako objašnjavate činjenicu da su pojedini visoko
pozicionirani i tada gotovo nedodirljivi političari iz
Titovog vremena danas među glavnim apologetama nastanka
novih država na njenim prostorima, čak i onih koje nisu
imale svoju posebnu baklju na grbu SFRJ?
- Jugoslavija nije prestala da postoji zato što su
AVNOJ-evski principi bili loši, nego zato što smo ih
napustili. Isto se ponavlja i danas! Slaviti AVNOJ uživajući
na lovorikama demokratičnosti njegovih odluka o
samostalnosti republika do otcjepljenja, a istovremeno
priznavati miniranje AVNOJ-evskih temelja druge federalne
jedinice, licemjerno je. Dovoljno je sjetiti se kako bi
izgledale današnje države da nije bilo AVNOJ-a: Slovenija
bez Primorske, Hrvatska bez Istre, Rijeke, Zadra i dijela
otoka, Crna Gora bez Boke... U toj Jugoslaviji su i svi Srbi
živjeli u jednoj državi, dok to nekome nije palo na pamet.
Imate li utisak da svojim i aktivnostima Generalnog
konzulata SFRJ pomalo "gurate prst u oko" crnogorskoj
vladajućoj većini koja još radi na, kako oni to kažu,
"jačanju nacionalnog i državnog ideniteta" suverene Crne
Gore?
- Ne! Čak što više, često i sa ponosom ističem da Crna Gora
treba biti ponosna što je dovoljno multinacionalna,
multikonfesionalna i multikulturalna i što je sačuvala mir,
međuetnički sklad i vjersku toleranciju (što se sve nekada
prosto zvalo “bratstvo-jedinstvo”), da se može smatrati
Jugoslavijom u malom. Vjerujem da pri pomenu Jugoslavije
pojedinci imaju osjećaj nelagodnosti zbog sopstvene
nedosljednosti. A o mom odnosu prema Crnoj Gori rekao sam
sve kroz “Globus Crne Gore.”
Da li je na temelju iskustava iz posljednjih 90 godina
državna zajednica južnoslovenskih naroda bila promašena
ideja, ili će možda nekad biti ponovno moguće obnoviti
Jugoslaviju?
- Jugoslovenska ideja je bila velika, ali smo bili mali!
Nažalost, danas je pomisao o obnovi Jugoslavije samo
plemenita iluzija, jer bi se ponovo aktivirale sve one sile
mraka koje su sa elanom učestvovale u njenoj krvavoj
demontaži. Ipak, kada se (ili ako) jednog dana nađemo u toj
ujedinjenoj Evropi kojom nam prijete i ponovo budemo
putovali od Triglava do Đevđelije bez pasoša i granica,
moraćemo se sjetiti da smo mi već jednom tako živjeli u
jednoj čudesnoj zemlji pod imenom Jugoslavija.
Sljedbenik tekovina AVNOJ-a
Marko Perković već pet godina vodi nesvakidašnju NVO
“Generalni konzulat SFRJ”, koja je organizovana poput svakog
pravog diplomatskog predstavništva - ima vojnog atašea,
savjetnike za bezbjednost, privredu, kulturno-umjetničku
saradnju i odnose sa javnošću, izdaje pasoše SFRJ, ima
službeno vozilo – stari crni “mercedes S 280” iz 1962.
godine, koji je pripadao Vladi Socijalističke Republike Crne
Gore i ogromnu volju da okupi poštovaoce jedne zemlje koje
više nema.
“Generalni konzulat SFRJ je principijelni sljedbenik
tekovina AVNOJ-a i temeljnih vrijednosti jugoslovenskog
društva”, kaže Perković.
Siniša LUKOVIĆ
|
