Jugosloveni
U
Politikinoj rubrici POGLEDI Jugosloveni su česti gosti.
Nažalost, većinom sede na optuženičkoj klupi. Nazivaju nas
jugonostalgičari, što nije potpuno tačno. Postoji jak
društveni pokret za ustanovljenje jugoslovenske
nacionalnosti. To u Srbiji inicira društvena organizacija
„Naša Jugoslavija“. Na popisu 1981. kao Jugosloveni
izjasnilo se 1, 219.o45 gradjana SFRJ(1971 . bilo
273.077). Najviše u Srbiji 441.941( SAP Vojvodina 167.215,
SAPK 2.647). Popis 1991.beleži pad u Srbiji na 317.000 (SAPV
168.859, SAPK 3.o70). Pisanje u Pogledima o nama je ,po
pravilu, negativno. Još nijedan Jugosloven, a verovatno nas
ima dosta, nije u toj rubrici dobio priliku da odgovori na
te negativnosti. Tek nedavno u Medju nama je tu šansu
iskoristio Dušan Babić, publicista iz Sarajeva.
Antijugoslovenske tekstove pišu obično bivši Jugosloveni pa
ako hoćete i komunisti. Često je to pokušaj da se okaju
gresi što su bili Jugosloveni i komunisti pa otuda i razna
preuveličavanja grešaka i slabosti tog doba, što potvrdjuje
narodno iskustvo iz davnina „poturica je gori od Turčina“.
Svojevremeno, oni su bili politički lojalni i materijalno
dobro situirani građani u socijalizmu. Bilo je, istina, i
onih kojima se nešto omaklo pa su zaglavili u Padinsku
Skelu. Tih nekoliko dana na okopavanju krompira proglašavaju
danas robijom!
Naravno, teško je pronaći i opisati neke krupnije slabosti i
greske tog vremena jer ih nije ni bilo. U tom sjajnom
vremenu bilo je tamnih trenutaka ali to je kratko
trajalo.Otuda se u pisanju barata poluistinama , lažima,
proizvoljnostima , pa i psovkama. O tračevim i rekla –
kazala da i ne govorim. To je moda u delovanju političkih
partija i medija. To od sadašnjeg režima traži i EU. Teško
se danas član neke partije ili novinar može penjati
partijskim lestvicama ili steći ime u novinarstvu ako nije
u stanju da povremeno sočno ispsuje SFRJ, SKJ, Tita.
Otuda
je pravo zadovoljstvo za Jugoslovene čitati te laži i
klevete na naš račun jer je njihova neistinitost toliko
očita i smešna da je ne treba ni dokazivati. Tih bisera ima
kod Basare i G.Markovića ali najviše u smušenim tekstovima
E.Ras . Navešću samo dva : „ ...inače su domovi zdravlja
bili stvoreni da vas proglase zdravim i kad ste bili
bolesni...“ , pa „ pola stanovništva otkucavalo drugu
polovinu? Brat brata, žena muža!“ Ove neumnosti ni „žuta
štampa „ ,koju G.Marković strasno kritikuje, ne bi objavila!
Posebno je kivna na Tita pa je tako njegov dom „obuhvatao
ceo jedan arhipelag na Jadranu, a usput, širom zemlje još na
stotine i stotine rezidencija „. Maštovita laž, nema šta.
Ukupno ih je desetak a najčešće je boravio u Karađordjevu,
Brdu kod Kranja i na Brionima a i one su bile otvorenog tipa
i za sva lica iz saveznih i republičkih organa vlasti,
turiste , strane drzavnike itd.. A istina je ,naravno, da je
Jadran bio narodno more, načičkan radničkim i dečijim
odmaralištima (veća preduzeća ,recimo, Valjaonica Sevojno,
imala su svoja ) a da ne govorim o brojnim privatnim
vikendicama koje su nicale kao pečruke duž obale duge 2000
km. U sezoni jun –septembar Jugoslavija se selila na
more.Sad se tamo brčkaju stranci a mi Jadran gledamo samo na
starim razglednicama! Onda , „ godišnje bar pola godine bio
na putu oko sveta“ itd. Sva Titova putovanja donosila su nam
ogromne ekonomske i političke koristi .Bio je veliki
drzavnik ali i danas nedostižni biznismen , ne za ličnu
korist već za zemlju.Nije iznenadjenje što je na nedavnom
istraživanju javnosti RTS na pitanje „Da li imate dobro ili
loše mišljenje o J.B.Titu“ reklo dobro 66,0 odsto ispitanih,
i dobro i loše 13,1, loše 11,7 i ne znam 9,2..
Jedna
od najčešćih meta antijugoslovena i antititoista je i
jugoslovensko bratstvo i jedinstvo. Sva je izrešetana iako
su nacionalna i verska ravnopravnost preko dvadeset naroda
i narodnosti te nekoliko konfesija u SFRJ pravno – politički
bili dovedeni do savršenstva u Ustavu 1974 . i overeni u
praksi decenijskog zajedničkog života i rada .
Nerazumljiva je i tvrdnja da smo bili „lišeni svih sloboda“.
Socijalističko samoupravljanje je najviša kota ljudskih
prava i sloboda do sada, ne samo kod nas nego i u svetu. To
se najbolje moglo sagledati tamo gde je živela i radila
većina ljudi – u preduzeću – ustanovi i na selu i gde je
količina tih prava i sloboda bila najveća. Zatvoreni u svoje
profesionalne enklave i udaljeni od sveta rada intelektualci
poput Basare, Markovica i Rasove su sistem gledali i
ocenjivali subjektivno pri čemu je lična sudbina bila
primarni faktor. Iako su imali skoro idealne uslove za
kulturnu i umetničku delatnost - dela koja su stvarali nisu
zainteresovala širi krug ljudi u zemlji a i stvarana su
više po stranim narudžbinama. U inostranstvu su imala i
bolju prodju nego u zemlji pa otuda i toliko otrovnih reči u
njihovom pisanju o sopstvenoj zemlji i narodu.
Stevan Mirković, general u penziji
23.7.2009
|