| home | o nama | istorija KPJ-SKJ | Josip Broz Tito | literatura | arhiva | prilozi | linkovi |

 

     

Jugosloveni

 

U Politikinoj rubrici POGLEDI Jugosloveni su česti gosti. Nažalost, većinom sede na optuženičkoj klupi. Nazivaju nas jugonostalgičari, što nije potpuno tačno. Postoji jak društveni pokret za ustanovljenje jugoslovenske nacionalnosti. To u Srbiji inicira društvena organizacija „Naša Jugoslavija“. Na popisu 1981. kao Jugosloveni izjasnilo se 1, 219.o45 gradjana SFRJ(1971 .  bilo  273.077). Najviše u Srbiji 441.941( SAP Vojvodina 167.215, SAPK 2.647). Popis 1991.beleži pad u Srbiji na 317.000 (SAPV 168.859, SAPK 3.o70). Pisanje u Pogledima o nama je ,po pravilu, negativno.  Još nijedan Jugosloven, a verovatno nas ima dosta, nije u toj rubrici dobio priliku da odgovori na te negativnosti. Tek nedavno u Medju nama  je tu šansu iskoristio Dušan Babić, publicista iz Sarajeva.

Antijugoslovenske tekstove pišu obično  bivši Jugosloveni pa ako hoćete i komunisti. Često je to pokušaj da se okaju gresi što su bili Jugosloveni i komunisti pa otuda i razna preuveličavanja grešaka i slabosti tog doba, što potvrdjuje narodno iskustvo iz davnina „poturica je gori od Turčina“. Svojevremeno, oni su bili politički lojalni i materijalno dobro situirani građani u socijalizmu. Bilo je, istina, i onih kojima se nešto omaklo pa su zaglavili u Padinsku Skelu. Tih nekoliko dana na okopavanju krompira proglašavaju danas robijom!

Naravno, teško je pronaći i opisati neke krupnije slabosti i greske tog vremena jer ih nije ni bilo. U tom sjajnom vremenu bilo je tamnih trenutaka ali to je kratko trajalo.Otuda se u pisanju  barata poluistinama , lažima, proizvoljnostima , pa i psovkama. O tračevim i rekla – kazala da i ne govorim. To je moda u delovanju političkih partija i medija. To od sadašnjeg režima traži i EU. Teško se danas član neke partije ili novinar može penjati partijskim lestvicama  ili steći ime u novinarstvu ako nije u stanju da povremeno sočno ispsuje SFRJ, SKJ, Tita.

Otuda je pravo zadovoljstvo za Jugoslovene čitati te laži i klevete na naš račun jer je njihova neistinitost toliko očita i smešna  da je ne treba ni dokazivati. Tih bisera ima kod Basare i G.Markovića ali  najviše u smušenim tekstovima E.Ras . Navešću samo dva : „ ...inače su domovi zdravlja bili stvoreni  da vas proglase zdravim i kad ste bili bolesni...“ , pa „ pola stanovništva otkucavalo drugu polovinu? Brat brata, žena muža!“ Ove neumnosti  ni „žuta štampa „ ,koju G.Marković strasno kritikuje, ne bi objavila!

 Posebno je kivna na Tita pa je tako njegov dom „obuhvatao ceo jedan arhipelag na Jadranu, a usput, širom zemlje još na stotine i stotine rezidencija „. Maštovita laž, nema šta. Ukupno ih je desetak a najčešće je boravio u Karađordjevu, Brdu kod Kranja i na Brionima a i one su bile otvorenog tipa i za sva  lica iz saveznih i republičkih organa vlasti, turiste , strane drzavnike itd.. A istina je ,naravno, da je Jadran bio narodno  more,  načičkan radničkim i dečijim odmaralištima (veća preduzeća ,recimo, Valjaonica Sevojno, imala su svoja ) a da ne govorim o brojnim privatnim vikendicama koje su nicale kao pečruke duž obale duge 2000 km. U sezoni jun –septembar Jugoslavija se selila na more.Sad se tamo brčkaju stranci a mi Jadran gledamo samo na starim razglednicama! Onda , „ godišnje bar pola godine bio na putu oko sveta“ itd. Sva Titova putovanja donosila su nam ogromne ekonomske i političke koristi .Bio je veliki drzavnik ali i danas nedostižni biznismen , ne za ličnu korist već za zemlju.Nije iznenadjenje što je na nedavnom istraživanju javnosti  RTS na pitanje „Da li imate dobro ili loše mišljenje o J.B.Titu“ reklo dobro 66,0 odsto ispitanih, i dobro i loše 13,1, loše 11,7 i ne znam 9,2..

Jedna od najčešćih meta antijugoslovena i antititoista je i jugoslovensko bratstvo i jedinstvo. Sva je izrešetana iako su  nacionalna i verska ravnopravnost preko dvadeset naroda i narodnosti te nekoliko konfesija u SFRJ pravno – politički bili dovedeni do savršenstva u Ustavu 1974 . i overeni u praksi decenijskog zajedničkog života i rada .

Nerazumljiva je i tvrdnja da smo bili „lišeni svih sloboda“. Socijalističko samoupravljanje je najviša kota ljudskih prava i sloboda do sada,  ne samo kod nas nego i u svetu. To se najbolje moglo sagledati tamo gde je živela i radila većina ljudi – u preduzeću – ustanovi i na selu i gde je količina tih prava i sloboda bila najveća. Zatvoreni u svoje profesionalne enklave i udaljeni od sveta rada intelektualci poput Basare, Markovica i Rasove su sistem gledali i ocenjivali subjektivno pri čemu je lična sudbina bila primarni faktor. Iako su imali skoro idealne uslove za kulturnu i umetničku delatnost - dela koja su stvarali nisu zainteresovala širi krug ljudi u zemlji  a i stvarana su više po stranim narudžbinama. U inostranstvu su imala i bolju prodju nego u zemlji pa otuda i toliko otrovnih reči u njihovom pisanju o sopstvenoj zemlji i narodu.

 

Stevan Mirković, general u penziji

23.7.2009

 

     

Web magazin KOMUNISTI    Optimizovano za rezoluciju 800x600. CP 1250.